Ideja nije garancija uspjeha. Unikatna ideja također nije garancija uspjeha. Ono šta odvaja uspješan poduhvat od dobre  ideje i hobija je sposobnost sprovođenja na zadovoljstvo svih interesnih grupa poduhvata.

Šta to konkretno znači ? To konkretno znači da kupac kao interesna grupa poduhvata,  treba da ima efektivnu potrebu za proizvodom - onu potrebu za koju je odvojio pare u novčaniku.  Zatim je potrebno da se identifikuje grupa kupaca : ime, prezime, broj telefona, za koje se zna da imaju ovu efektivnu potrebu. Zatim treba da postoji poduzetnik, koji će uz dobit i dobru novčanu motivaciju, služiti ovu grupu kupaca. Novčana motivacija je gotov novac u kratkom vremenskom periodu. Kod poduzetnika treba za dotičnu uslugu da postoji pasija i konkretne sposobnosti za izvršenje usluge ili pravljenje proizvoda. Poduzetnik također treba da ima takve odnose koji ga stavljaju u poziciju da nad konkurencijom ima nedostižnu prednost. E sad, razlika između dobre ideje i šanse je u tome što se kod ideje ne zna da li postoji efektivna tražnja niti kod kojeg broja ljudi, ne postoji poduzetnik već slobodni mislilac i ne postoje poznanstva, koja omogućavaju izvršenje poduhvata. Evo ček liste za provjeru ideje :

1. Osoba koja predlaže ideju, koliko dugo se bavi tim poslom kojeg predlaže ?

2. Šta je predlagač ideje konkretno uradio na sprovedbi ideje koju predlaže ?

3. Šta je predlagač uložio u poduhvat ?

4. Koja su imena i brojevi telefona kupaca ?

5. Ko podupire poduhvat novčano ?

Daniel Andrić , 2010-07-22